Piše se naknadno.
Naknadno je prilog koji znači kasnije, docnije: pozvao ih je naknadno.
Pridev je naknadni-naknadna-naknadno.
Piše se naknadno.
Naknadno je prilog koji znači kasnije, docnije: pozvao ih je naknadno.
Pridev je naknadni-naknadna-naknadno.
Piše se i jedno i drugo.
Kraj telefona i pored telefona znače kraj/pored telefonskog aparata a na telefonu ne znači na aparatu nego na telefonskom sistemu.
Piše se i jedno i drugo.
Na mnogo načina je partitivna sintagma koju čine prilog za količinu mnogo i imenica u obliku partitivnog genitiva sa predlogom na. Prilog je glavna reč a imenica je zavisni član. Ali na planu značenja važnija je imenica: ima mnogo načina, na koliko načina, na mnogo različitih načina. Kad je imenica centar sintagme prilog, pridev ili zbirni broj se slažu sa njom u rodu, broju i padežu i dobijemo: na taj način, na isti način, na svaki mogući način, na sve moguće načine, na mnoge načine, od mnogih načina izabrao je onaj pravi. Mnoge nije prilog nego pridev mnogi-mnoge-mnoga.
Piše se hramlje.
Iako većina narodnih govora nema h treba ga pisati i izgovarati gde mu je po etimologiji mesto: hleb, hrana, hrast, mahati, dah, krah, prah, tih, smeh, hvala, shvatiti, uhvatiti, mladih...
Piše se i jedno i drugo.
Oblik sa glasom h i bez njega su dubleti.
Izrazi (h)alal ti vera i (h)alal ti ćufte znače svaka ti čast, bravo, čestitam.
Piše se mažen.
Od glagola (raz)maziti trpni glagolski pridev je (raz)mažen, imenica je maženje. Pridev je mazan-mazna-mazno-mazni-mazne-mazna a dete kome se sve čini po volji je maza.
Piše se koliko-toliko.
Udvojeni prilozi pišu se sa crticom: kad-tad, kako-tako, ovde-onde, tamo-amo, ovamo-onamo, gore-dole, zbrda-zdola, levo-desno, napred-nazad, manje-više, brže-bolje, danas-sutra.
Piše se i jedno i drugo i treće.
Prezent glagola dati glasi dam-daš-da-damo-date-daju ili manje obično dadem-dadeš-dade-dademo-dadete-dadu i dadnem-dadneš-dadne-dadnemo-dadnete-dadnu.
Piše se konfirmativni.
Od latinskog confirmativus potvrdan, kojim se potvrđuje.
Piše se maskenbal.
Na granici između prvog i drugog dela složenice ne dolazi do promene n u m ispred b ili p: stranputica, jedanput, crvenperka, vodenbuba, vanbrodski.