Piše se beskontaktno.
Zvučno z ispred bezvučnog k prešlo je u svoj bezvučni par s jednačeći se sa njim po zvučnosti.
Piše se beskontaktno.
Zvučno z ispred bezvučnog k prešlo je u svoj bezvučni par s jednačeći se sa njim po zvučnosti.
Piše se štaviše ili čak.
Štaviše je rečca za isticanje isto kao i čak koji je prilog turskog porekla sa istim značenjem. Čak štaviše je pleonazam. Jedna od ove dve reči je suvišna jer obe znače isto.
Piše se Bulevar Mihajla Pupina.
Veliki srpski naučnik i pronalazač zvao se Mihajlo Idvorski Pupin. Bulevar koji je dobio ime po njemu zove se Bulevar Mihajla Pupina.
Piše se i jedno i drugo.
Dug-duga-dugo-dugi-duge-duga znači isto što i dugačak-dugačka-dugačko-dugački-dugačke-dugačka. Komparativ im je isti i glasi duži a superlativ najduži.
Piše se fudbal.
Od engleskog foot-ball. Bezvučno t ispred zvučnog b prešlo je u svoj zvučni par d jednačeći se sa njim po zvučnosti.
Piše se frekvencija.
Od latinskog frequentia što znači često ponavljanje, učestalost ili velika posećenost, navala.
Piše se i jedno i drugo i treće sa različitim značenjima.
Švrljati znači lutati bez cilja, ići tamo-amo. Žvrljati znači škrabati, šarati, ružno pisati. Čvrljiti (ne čvrljati) znači pržiti tako da se čuje cvrčanje, čvariti.
Piše se dvanaest.
Jedanaest (11), dvanaest (12), trinaest (13), četrnaest (14), petnaest (15), šesnaest (16), sedamnaest (17), osamnaest (18) i devetnaest (19) su složenice nastale srastanjem osnovnog broja i drugog dela koji je glasio na desete. Od dva na desete glasovnim promenama dobili smo dva na deste pa dvanaeste i na kraju dvanaest.
Piše se dobrostojeći.
Prefiks dobro piše se spojeno: dobrobit, dobrotvor, dobrovoljan, dobrovoljac, dobrodušan, dobronameran, dobrosusedski, dobrodržeći, dobroćudan, dobročinitelj, dobrotvoran.
Piše se dobro veče.
Pozdravi dobro veče (retko dobar veče), dobar dan i laku noć pišu se rastavljeno.