Piše se opet Jovo nanovo.
Velikim slovom pišu se imena i prezimena i kad su figurativno upotrebljena: zaigraće opet Divci i Đorđevići, Robinzoni našeg vremena, Martin iz Zagreba, Martin u Zagreb.
Piše se opet Jovo nanovo.
Velikim slovom pišu se imena i prezimena i kad su figurativno upotrebljena: zaigraće opet Divci i Đorđevići, Robinzoni našeg vremena, Martin iz Zagreba, Martin u Zagreb.
Piše se i jedno i drugo.
Velikim slovom pišu se indijanska simbolička imena: Crveni Oblak, Mali Medved, Siva Sova, Orlovo Pero, Mala Zvezda, Ludi konj, Šareni rep, Brza reka, Ranjeno Koleno.
U ostalim slučajevima malim slovom: poglavica Crveni oblak posmatrao je kako se polako približava crveni oblak sa istoka.
Piše se i jedno i drugo.
Velikim slovom pišu se zvanja koja se upotrebljavaju samostalno umesto imena određenih istorijskih ličnosti: Vožd (Karađorđe), Veliki župan (Stefan Nemanja), Ban (Kulin), Nadvojvoda (Franc Ferdinand) Carica (Milica), Kneginja (Ljubica), Duče (Musolini), Firer (Hitler).
U svim ostalim slučajevima malim slovom: vožd, veliki župan, ban, nadvojvoda, carica, kneginja, duče, firer.
Piše se Cakana.
Ustaljeni nadimci i imena odmila pišu se velikim slovom: Neša, Mila, Miki, Beba, Bata, Jaca, Daca, Maca, Naja, Zeka, Svileni, Surovi, Crni, Barakuda, Mašnica, Munze, Žuta, Car.
Piše se ekstrakt.
Od latinskog extractum što znači ono što je izvađeno, izvučeno, kondenzovana materija, prehrambeni proizvod ili farmaceutski preparat i extractus izvod iz knjiga ili spisa i srž, suština, jezgro nečega, ono što je najbolje ili najlepše u nekoj stvari.
Piše se natkrivanje.
Zvučno d ispred bezvučnog k prelazi u svoj bezvučni par t jednačeći se sa njim po zvučnosti.
Piše se naredbodavac.
Naredbodavac je onaj koji izdaje naredbe. Pridev je naredbodavni-naredbodavna-naredbodavno.
Piše se javi mi.
Reči koje u govoru čine akcenatsku celinu sa rečju ispred sebe zovu se enklitike. To su nenaglašeni oblici ličnih i povratnih zamenica (me-mi, te-ti, nas-nam, vas-vam, ga-mu-nj, je-joj-ju, ih-im, se) i oblici pomoćnih glagola, jesam (sam-si-je-smo-ste-su) i hoću (ću-ćeš-će-ćemo-ćete-će) i upitna rečca li. Izgovaraju se zajedno ali se pišu rastavljeno.
Piše se ljudstvo.
D i đ se ne menjaju ispred nastavka stvo: srodstvo, gospodstvo, sudstvo, računovodstvo, vođstvo.
Ne menjaju se ni ispred nastavka ski: gradski, ljudski, sudski, bogovađski (prema Bogovađa), ljuboviđski (od Ljuboviđa), varmeđski, lođski.
Piše se i jedno i drugo.
Ustaljena simbolička imena kontinenata i regija pišu se velikim slovom: Stari kontinent (Evropa), Stari svet (Evroazija i Afrika), Novi svet (Amerike), Crni kontinent (Afrika), Treći svet (nerazvijene zemlje sveta), Divlji zapad (zapadni deo SAD), Bliski istok (zemlje jugozapadne Azije), Daleki istok (zemlje istočne Azije), Ledeni sever (zemlje severne Evrope), Zapadna Evropa (zemlje zapadne Evrope), Jugozapadni Balkan (zemlje na jugozapadu Balkana).
Malim slovom se pišu geografske odrednice koje nisu deo ustaljenog imena: jugoistočni Banat, srednja Evropa, zakarpatska Ukrajina, zapadna Evropa ( zapadni deo Evrope), jugozapadni Balkan (jugozapadni deo Balkana), ledeni sever (Evrope ili Azije ili Severne Amerike).