Piše se zarij.
J se piše u imperativu glagola koji se u trećem licu množine prezenta završavaju na ju ili je: zarij, zarijmo, zarijte, lij, lijmo, lijte, pij, pijmo, pijte, veruj, verujmo, verujte, čekaj, čekajmo, čekajte, ne čekaj, ne čekajmo, ne čekajte, sačekaj, sačekajmo, sačekajte.
Piše se i jedno i drugo.
I oblik sa umetnutim a i bez njega su pravilni. To a imaju i u genitivu množine artikala. Artik(a)l, artikla, artiklu, artik(a)l, artiklom, artiklu u jednini i artikli, artikala, artiklima, artikle, artiklima, artiklima u množini.
Piše se i jedno i drugo.
Vrnjačka banja kad je u pitanju samo kupalište a Vrnjačka Banja kad se radi o imenu naselja.
Piše se Viljem Šekspir.
Od engleskog William Shakespeare. U drugom izdanju Pravopisa iz 2011. na strani 187 piše: ‚‚Ovde izloženim pravilima podležu imena koja će tek pristizati u srpski jezik i ona koja se u naše vreme javljaju u više nasumičnih varijacija. Od izmena bi bili izuzeti samo odranije ukorenjeni i u praksi odavno prihvaćeni pojedinačni oblici ... kao što su London, Glazgov, Halej, Njutn, Šekspir, Vašington."
Viljem (Šekspir), v. Vilijem
Vilijem (engl. William), bolje nego trad. Viljem (osim za ličnosti koje su se u tom obliku odranije ustalile u srp. kulturi).
Ivan Klajn u Rečniku jezičkih nedoumica kaže: ‚‚Viljem nije pogodna transkripcija za engl. William i srodna imena iz drugih jezika. Bolje je englesko ime prenositi kao Vilijam, a iz drugih jezika prema izvornom obliku: nemački Vilhelm (Wilhelm), holandski Vilem (Willem) itd.
U lektiri za srednju školu Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva na koricama piše Viljem Šekspir a na svim ostalim mestima od naslova do katalogizacije Vilijam.
Piše se pozorišni.
Suglasnik t se gubi iza š u grupi štn: od pozorištni dobili smo pozorišni, od boravištni dobili smo boravišni, od skladištni dobili smo skladišni. Izuzetak je čudovištan gde ostaje grupa štn.
Piše se ponekad.
Ponekad(a) je prilog koji znači s vremena na vreme, povremeno, katkad.
Piše se otići ćemo.
Enklitički oblici pomoćnog glagola hteti: (ho)ću, (ho)ćeš, (ho)će, (ho)ćemo, (ho)ćete, (ho)će pišu se odvojeno od glagola čiji se infinitiv završava na ći: ići, reći, leći, peći, seći u futuru I bilo da se nalaze ispred ili iza glagola.
Piše se negde.
Ne se piše spojeno sa prilozima: nekako, nekad, nedavno, nedovoljno, neskromno, neskladno, nezgodno, nesumnjivo.
Piše se ne piše.
Ne se piše odvojeno od glagola u ličnom obliku: ne pišem, ne pišeš, ne piše, ne pišemo, ne pišete, ne pišu.
Piše se ne nagađam.
Ne se piše odvojeno od glagola u ličnom obliku: ne nagađam, ne nagađaš, ne nagađa, ne nagađamo, ne nagađate, ne nagađaju. Nagađati je nesvršeni i učestali prema nagoditi: ne nagodim, ne nagodiš, ne nagodi, ne nagodimo, ne nagodite, ne nagode.