Piše se i jedno i drugo.
Glagolski prilog sadašnji gradi se od trećeg lica množine prezenta i nastavka ći.
Od glagola disati, oni dišu dobijamo dišući.
Od glagola dihati, oni dišu ili oni dihaju dobijamo dišući i dihajući.
Piše se i jedno i drugo.
Glagolski prilog sadašnji gradi se od trećeg lica množine prezenta i nastavka ći.
Od glagola disati, oni dišu dobijamo dišući.
Od glagola dihati, oni dišu ili oni dihaju dobijamo dišući i dihajući.
Piše se mašući.
Glagolski prilog sadašnji gradi se od trećeg lica množine prezenta nesvršenih glagola i nastavka ći. Od oni mašu dobijemo mašući.
Piše se ne videći.
Iako glagolski prilog sadašnji nije lični glagolski oblik, rečca ne piše se odvojeno od njega.
Piše se ne znajući.
Iako glagolski prilog sadašnji nije lični glagolski oblik, odrična rečca ne piše se odvojeno od njega.
Piše se nemam.
Ovo je izuzetak od pravila o rastavljenom pisanju rečce ne od glagola. Odrična rečca ne je srasla sa glagolom imati. Od ne imam dobili smo nemam, nemaš, nema, nemamo, nemate, nemaju.
Piše se nemojte.
Ovo je izuzetak od pravila o rastavljenom pisanju rečce ne od glagola.
Piše se nemojmo.
Ovo je izuzetak od pravila o rastavljenom pisanju rečce ne od glagola.
Piše se ne vidim.
Ne se uvek piše odvojeno od glagola u ličnom obliku: ne vidim, ne vidiš, ne vidi, ne vidimo, ne vidite, ne vide.
Piše se ne treba.
Ne se uvek piše odvojeno od glagola u ličnom obliku.
Piše se ne može.
Ne se uvek piše odvojeno od glagola u ličnom obliku: ne mogu, ne možeš, ne može, ne možemo, ne možete, ne mogu.
Poslovica koga nema bez njega se može znači niko nije takav da se bez njega ne bi moglo; niko nije nezamenljiv.