moraću ili mora ću

Piše se moraću.

Futur I (buduće vreme) od glagola koji se završavaju na ti, kao morati, ima dvojake oblike: složene (ja ću morati, ti ćeš morati, on će morati, mi ćemo morati, vi ćete morati, oni će morati) i proste (moraću, moraćeš, moraće, moraćemo, moraćete, moraće).

Prosti oblici se prave od okrnjenog oblika infinitiva bez i (morat) sa kojim srastaju skraćeni oblici pomoćnog glagola hteti: morat+ću za 1. lice jednine. Na granici osnove i nastavka dolazi do glasovne promene gubljenja suglasnika. T se gubi ispred ć jer se nalazi u njegovoj artikulaciji, pa od tć dobijamo ć: od moratću dobijamo moraću.