Piše se tobdžija.
Bezvučno p ispred zvučnog dž prelazi u svoj zvučni parnjak b po glasovnoj promeni jednačenje suglasnika po zvučnosti.
Piše se tobdžija.
Bezvučno p ispred zvučnog dž prelazi u svoj zvučni parnjak b po glasovnoj promeni jednačenje suglasnika po zvučnosti.
Piše se poljupci.
Alternacijom a:o ili nepostojanim a zvučno b je došlo u dodir sa bezvučnim c (u svim padežima osim nominativa jednine i genitiva množine) pa je moralo da pređe u svoj bezvučni par p po glasovnoj promeni jednačenje suglasnika po zvučnosti:
poljubac-poljupca-poljupcu-poljubac-poljupče-poljupcem-poljupcu u jednini i
poljupci-poljubaca-poljupcima-poljupce-poljupci-poljupcima-poljupcima u množini.
Piše se primedba.
Bezvučno t ispred zvučnog b prelazi u svoj zvučni parnjak d po glasovnoj promeni jednačenje suglasnika po zvučnosti.
Piše se slatka.
Zvučno d ispred bezvučnog k prelazi u svoj bezvučni parnjak t. To je glasovna promena jednačenje suglasnika po zvučnosti.
Piše se Trinaesta beogradska gimnazija.
Nazivi preduzeća, ustanova i organizacija pišu se velikim početnim slovom. Ako naziv ima više reči, velikim slovom se piše samo prva reč.
Gimnazija se piše velikim slovom ako je prva reč višečlanog zvaničnog imena: Gimnazija Isidora Sekulić, Gimnazija Josif Pančić, Gimnazija Svetozar Marković.
Velikim slovom se piše i kao skraćeni naziv: proslavili smo Dan Gimnazije.
Gimnazija, od grčkog gimnos što znači go, u početku je bilo mesto gde su goli mladići izvodili telesne vežbe (gimnastiku).
Piše se neobičan.
Rečca ne piše se spojeno sa imenicama i pridevima.
Ako je rečca ne zamena za negirani, odrični oblik nije piše se odvojeno: ne običan nego neobičan.
U filozofskim tekstovima može se pisati sa crticom: ne-biće, ne-bitak.
Piše se nemoj ako je u pitanju glagol.
Ovo je izuzetak od pravila o rastavljenom pisanju rečce ne od glagola u ličnim oblicima. Rečca ne je srasla sa glagolom moći. Od starijeg ne mozi dobili smo nemoj.
Piše se najjeftiniji.
Rečca naj u superlativu se uvek piše zajedno sa pridevom: najbolji, najgori, najmanji, najveći, najlepši, najružniji, najiskrenije, najviši, najniži, najkraći, najduži, najslabiji.
Kada pridev počinje glasom j u superlativu se pišu dva j: najjasniji, najjednostavniji, najjužniji, najjači.
Piše se ni o čemu.
Kada se uz zamenicu ničiji upotrebljava predlog, on se umeće iza ni i pišu se tri odvojene reči.
Piše se ni sa kim.
Kada se uz odričnu zamenicu nikoji upotrebljava predlog, on se umeće iza prefiksa ni i pišu se tri odvojene reči (ni s(a) kim) a ne *nisakim ili *niskim ili *sa nikim.
Isto i ni za kim, ni pred kim ili ni nad kim.