Архиве

dečji ili dečiji

Piše se i jedno i drugo.

Pravopis preporučuje dečji bolje nego dečiji: dečji vrtić, dečji smeh, dečje doba, dečja odeća, dečja soba, dečja kolica i sl.
Normativisti daju prednost nastavku -iji kada se osnova završava suglasničkom grupom (ovčiji, vrapčiji, guščiji), a u ostalim slučajevima daju prednost nastavku -ji: dečji, zečji, vučji, račji, pačji, ptičji, kozji i sl. Postoje i slučajevi kada je jedino moguć nastavak -ji, pasji npr. ili jotovani oblici: goveđi, kravlji, lavlji, mravlji, riblji i sl.

pošaljem i pošljem

Piše se i jedno i drugo.

Glagol poslati ima oblike prezenta pošaljem-pošalješ-pošalje-pošaljemo-pošaljete-pošalju i pošljem-pošlješ-pošlje-pošljemo-pošljete-pošlju. 

poslana ili poslata

Piše se i jedno i drugo.

Glagol poslati ima dva oblika trpnog prideva sa n i sa t: poslan, poslana, poslano, poslani, poslane, poslana i poslat, poslata, poslato, poslati, poslate, poslata.

sunce ili Sunce

Piše se i jedno i drugo.

Malim slovom piše se kad znači svetlost, sunčevi zraci: pocrneo je na suncu, gledam zalazak sunca.  Velikim slovom piše se u svim primerima sa stručno-astronomskim značenjem: eksplozije na Suncu, planete u Sunčevom sistemu, Sunčeve pege.

alo ili halo

Piše se i jedno i drugo.

Ovo je dublet. Ponekad se glas h gubi bez zamene a ponekad (retko) čuva.

u 2012. ili u 2012-toj

Piše se u 2012.

Redni brojevi se pišu sa tačkom iza cifre ili slovima . Pogrešno je ekonomično pisanje s morfološkom naznakom.

odprilike ili otprilike

Piše se otprilike.

 Predlog od i imenica prilika u genitivu jednine uz glasovnu promenu jednačenje po zvučnosti (d+p=tp) daju prilog otprilike koji znači približno. Koliko otprilike dnevno radiš?
Složenice od predloga i nekog padežnog oblika pišu se sastavljeno: uvek, odmah, uveče, bestraga, odreda, uistinu, spolja, smesta, zbogom, međutim, zatim, zašto, zato, sasvim.

sumljivo ili sumnjivo

Piše se sumnjivo.

Prilog sumnjivo potiče od prideva sumnjiv-sumnjiva-sumnjivo, a ovaj od imenice sumnja kojoj je u osnovi glagol mniti, misliti (su+mniti). Od imenice sumnja nastaju brojne izvedenice koje u osnovi zadržavaju osnovu sumnj: sumnja, sumnjati, sumnjiv, sumnjivo, sumnjivac, sumnjičav, osumnjičiti, sumnjičavost, nesumnjivo.