Jezičke ideologije

Jezičke ideologije čine važno područje proučavanja u savremenoj sociolingvistici i antropologiji. Ono što ih čini naročito bitnim i zanimljivim za proučavanje jeste činjenica da su prisutne u gotovo svim ljudskim društvima, da ih govornici vrlo često nisu svesni, kao i to da pružaju jedinstven uvid u vezu između jezičkih i društvenih struktura (Piller, 2015: 2). Istraživanjem ove oblasti bavili su se brojni stručnjaci (na primer Silverstein, 1979; Woolard, 1994; Lippi-Green, 2012).
Termin jezičke ideologije odnosi se na sva verovanja i osećanja govornika o raznim jezičkim varijetetima (Piller, 2015: 2). Na primer, mišljenja poput engleski je jezik budućnosti, nemački je ružan jezik, prizrensko-timočki dijalekat je manje ispravan i nepodoban za književnost predstavljaju primere osećanja i ideja koje govornici mogu imati o određenim varijetetima. Iako se ovakvi stavovi naizgled mogu činiti banalnim, neproverenim, netačnim, podrazumevanim i slično, oni ipak predstavljaju važnu pojavu za proučavanje — jer predstavljaju ključan faktor u razumevanju procesa jezičke promene, jezika i identiteta i jezika u sociokulturnom kontekstu (web1).
Iako su filolozi, antropolozi i lingvisti odavno uočili postojanje i raširenost verovanja i osećanja o jezicima, jezičke ideologije su dugo ostale van područja njihovog interesovanja, budući da su vrlo često bile zasnovane na očigledno iracionalnim, subjektivnim i netačnim tvrdnjama (Piller, 2015: 2). Proučavanje jezičkih ideologija polako dobija na značaju nakon što je Majkl Silverstajn (Michael Silverstein) 1979. godine objavio esej Language structure and linguistic ideology, u kome je izneo svoja interesovanja za izučavanje načina na koji jezičke ideologije utiču i menjaju jezičke strukture. Pored sociolingvistike i kulturne antropologije, vezom između jezika i društvene organizacije bavi se i kritička analiza diskursa (Piller, 2015: 2–3).
Važno je napomenuti da verovanja i osećanja u vezi određenih varijeteta nisu uniformna, to jest da ne dele svi govornici određenog varijeteta isto mišljenje o svom i drugim varijetetima. Jezičke ideologije zapravo reflektuju složene društvene podele — one predstavljaju verovanja i osećanja koja reprezentuju interese određene grupe u društvu. Ideologija standardnog jezika (standard language ideology), kao jedna od najpodrobnije izučenih jezičkih ideologija, može poslužiti kao dobar primer za objašnjenje ove tvrdnje. Naime, ideologija standardnog jezika podrazumeva verovanje da standardni jezik predstavlja estetski, moralno i intelektualno najviši i najispravniji varijetet određenog jezika. Vrlo često je standardni varijetet zasnovan na govoru istorijski najmoćnije društvene grupe i stiče se kroz nekoliko godina formalnog obrazovanja. Pored toga, on se često smatra jedinim podobnim za pisanje književnih dela i upotrebu u javnoj komunikaciji. Iako se standaradnim varijetetom služi relativno mali broj govornika jednog jezika, on je univerzalno priznat kao superioran i time doprinosi društevnim nejednakostima. Ideologija standardnog jezika je toliko rasprostranjena i uticajna da vrlo često govornicima deluje potpuno opravdano, i onima koji se njime koriste i onim govornicima koji ne govore standardnim varijetetom. Ova jezička ideologija praćena je shvatanjem da samo govornici standardnog varijeteta zaslužuju da budu na pozicijama moći u društvu, kao i da je upotreba standardnog varijeteta neophodna da bi se napredovalo na društvenoj lestvici (Piller, 2015: 4–5).
Takođe je važno razgraničiti da superiornost i inferiornost određenih varijeteta nisu njihove inherentne osobine, tačnije da ne postoji ništa u njihovim strukturnim osobinama, fonološkim karakteristikama i slično što bi opravdalo ovakvu podelu. Verovanje da je standardni jezik neophodan za napredovanje i uspeh proizilazi iz povezivanja ovog varijeteta sa privilegovanim društvenim klasama, čime se dalje učvršćuje njihova moć putem ove jezičke ideologije (Piller, 2015: 5).
Jezičke ideologije predstavljaju univerzalan i izuzetno uticajan fenomen koga često nismo ni svesni. Pored ovih osobina, stalne društvene promene na lokalnom, nacionalnom i globalnom nivou doprinose njihovoj aktuelnosti, i samim tim značaju njihovog proučavanja. Izučavanje jezičkih ideologija je neophodan korak ka potpunom razumevanju odnosa između jezika i društva, kao i postizanju jednakosti među društvenim slojevima.

Literatura

  • Lippi-Green, R. (2012). English with an accent: Language, ideology, and discrimination in the United States (2nd ed.). London, UK: Routledge.
  • Piller, I. (2015). Language ideologies. In: K. Tracy, C. Illie & T. Sandel (Eds). The International Encyclopedia of Language and Social Interaction (1–10). John Wiley & Sons, Inc.
  • Silverstein, M. (1979). Language structure and linguistic ideology. In P. R. Clyne, W. F. Hanks, & C. L. Hofbauer (Eds.). The elements: A parasession on linguistic units and levels (193–248). Chicago, IL: Chicago Linguistic Society.
  • Woolard, K. A. (1994). Language ideology. Annual Review of Anthropology, 23, 55–82. doi: 10.1146/annurev.an.23.100194.000415
  • Web1: https://goo.gl/dzkaer